Naslovnica arrow Kolumna arrow Propovijed
Propovijed

Fra Svezotar Kraljević je na proteklom susretu roditeljima održao predavanje na temu  “Put  iz pakla u raj”.

Prenosimo ga u cijelosti.

“ Postavimo sebi pitanje što nas sve u životu prati? Primjerice, kad se nađemo u nekom nerješivom trenutku, gdje nema izlaza,  što ćemo uraditi?  Znamo  kako to izgleda, i kako je to kada boli. Najviše  od toga boli to beznađe.  Nema rješenja i vidiš da ti nisi sposoban za to rješenje i vidiš da tvoje dijete nije sposobno da nađe odgovor na tu patnju. Gradio si neke nade, neke planove, vidiš kako to nemilosrdno i brutalno propada i hoda i u jednom čovjeku vidiš i sudbinu možda i čitavog društva. Nemaš nadu za izlazak iz te krize i tu počinje pakao.

Tada se već otvore vrata pakla, proviriš unutra i vidiš kako je i to je uistinu početak pakla onoga o komu Biblija govori i koji je s onu stranu svijeta.  Mi to praktično doživimo i dotaknemo i to nije slika pakla, to je pravi pakao.  Put u pakao i nazad je jako važan. Netko ti je kazao: Moj sin je otišao i ti odjedanput vidiš čovjeka pred sobom koji je nešto drugačiji, nego što si ti i sve zna o tebi i bio u toj poziciji u kojoj si ti sad. I takav čovjek može ti pomoći i možete razumjeti i možete povesti iz toga beznađa u neku novu nadu, u neki novi svijet.  To je trenutak kada tvoje dijete  vrata pakla zatvori dolaskom u zajednicu i odjedanput problem čitavog svijeta ustvari postane riješenje čitavog svijeta. Jedno beznađe postane u biti izvor nade.

Dogodi se da si iz puta beznađa krenuo prema slobodi i onda odjedanput koji si u užasu bio, sad imaš rješenje da će biti bolje, da će biti dobro.  Jasno imaš viđenje , jer imaš argumente za to, jer tu imaš svjetiljku koja te vodi.

Na vidiku je tvoja uloga, tvoja misija da tako odjedanput sebe vidiš i čak ti je drago kada ima neko problem.Ti ćeš sigirno biti taj koji će letjeti i tamo pritrčati u pomoć, kazati, objasniti, jer ti si taj koji imaš kvalifikacije.

 

Kad ti čovjeka razumiješ, on ti već poklanja svoje srce i svoj život, poklanja ti svoju vjeru on u tebe počne vjerovati. To možeš biti ti, može biti zajednica, može biti bilo tko iz zajednice ali čovjek počne vjerovati, počinje nadati, počinju se nova vrata otvarati.

I kad prvi korak napraviš, taj baš korak je već iskra raja, neke nade nekog blagoslova a i onda počinješ biti ponosan, počinješ biti siguran u to, u sebe, počinješ nešto znati.  

Ulaskom vaših sinova u zajednicu dobivate neku nadu, neko svijetlo, i to su osnovni principi življenja zajednice, rada zajednice. Tako ona funkcionira. Dakle,  uvijek bi mi  bilo žao kada netko prođe taj put i njega više nema. Najbolje ćeš uspjeti kada pružiš ruku drugom i kada drugi vide u tebi iskru raja; tada ustvari ti vidiš raj. Tada se stvaraju, kuju prijateljstva, stvara se neki novi svijet koji nismo znali da i postoji tada ustvari život draži, slađi, ljepši.

Tada ti je draže i lakše ujutro ustati i poći život toga dana i lakše ćeš ti spavati. I nekako sve to postoje bistrije i jasnije.

Možda su u tom trenutku još neke stvari prijeteće. Sotona kao da još govori nisam ja još s tobom završio. To se događa kada razmišljaš o dugovima, o tim problemima koji se akumulirali i ostali nerješeni i tako je sotoni uvijek draga prijetnja.

On uvijek negdje čeka s nekim neriješenim problemima i pravi zamku i prijeti doći ćeš ti meni. Onda čovjek ustvari odluči doći prihvatiti tu zamku i prihvati tu igru. Zato je dobro da idući kroz zajednicu prihvatimo ruku prijateljstva od nekoga  tko je tu bio, doživio sve to i koji  će ti pomoći. Naša zajednica Milosrdni Otac uključuje i crkvu, to je i društvo vjernika, to je i zajednica obitelji, gdje smo uvijek upućeni na to da obitelj i ljudi nam pruže ruku i mi pružimo njima da bi jedni druge pomagali. U našoj genetici  je  sklonost da nekako posrneš pa evo Bog nas susreće koji uvijek ima lijeka za neku situaciju koja nastane. Bog će uvijek naći tebe i spreman je pružiti ruku i povjeriti ruku.  

 
« Prethodna   Sljedeća »
Odaberite jezik