Tjedna pitanja
 Svakog tjedna momci odgovaraju na postavljeno pitanje, često aktualna tema u zajednici. Povremeno nailaze na nejasnoće, dolaze sumnje, te ih braća preko odgovora lakše shvate i pomognu. Čitaju ih za vrijeme ručka pred braćom i voditeljima. Odgovori su osobna razmišljanja o određenoj temi, te moraju biti konkretna i jasna.

Podijeli svoje osjećaje prije susreta i nakon susreta

 

Odgovor:

Prije susreta sam bio u iščekivanju i laganoj i u meni je bila velika nestrpljivost. Nisam znao tko će mi doći od obitelji i na koji se način postaviti. Osjećao sam strah što će biti poslije susreta, hoće li mi biti teško kada moji odu, a ja ostanem. Na susretu sam se trudio biti što pozitivniji i ne spominjati prošlost nego se okretati budućnosti. Obitelj mi je dala veliku podršku na ovom putu, pa sam poslije osjećao ponos i snagu u sebi. Međutim,  bilo me je sram moje prošlosti koju ne mogu promjeniti nego sam gledati bolju sadašnjost i budućnost.

 

Odgovor:

Često sam s braćom u kući razgovarao o susretu.  Osjećao sam tugu što mi neće djeca doći ali sam preko sestre saznao kako je sve u redu i bio sam mirniji.  Nakon njihovog odlaska, bio  sam pomalo nervozan, ali obveze nisu dopuštale preveliku tugu. Drago mi je što su došli i što sam vidio sestrića kojeg nisam vidio od Božića.

 

Odgovor:

Osjećao sam se dobro prije i poslije susreta, nisam ostao tužan, ali baš ni radostan, jer mi je brat prenio vijest da mi je otac bolestan. Što se mene tiče i mojih osijećaja  ima dosta toga dobrog što sam osjetio u nedjelju  kad sam vidio odakle su sve ljudi došli da vide nas koji smo im toliko problema u životu zadali. Ta spoznaja mi  nekako daje snagu za dalje. Osjećam se dobro i guram dan po dan, nadam se da ću svaki dan bolje živjeti zajednicu i osjećati je kao svoju kuću i sa svom braćom biti u dobrim odnosima. Ovaj prošli tjedan za mene je dosta dobro prošao, dobro sam se osjećao.

Moram biti iskren i reći da mi ispočetka nije bilo baš lako, ali i prošli i ovaj tjedan kad je bio susret, osjećao sam se vrlo dobro. Molitva mi u tome pomaže, jer svaki dan kada se  moli krunica sve više je živim i osjećam se bolje, za divno čudo. Ima 15-ak dana da nisam ništa ne ružno sanjao i da imam sve manjeg lošeg raspoloženja, a sve više dobrog. Znam daje put dug, a li nadam se da ću dogurati do kraja.  

 

Odgovor:

Iskreno, nisam se nešto veselio susretu  s obzirom da su mi postali dosta velik teret. Bio sam i na provjeri tako da sam dosta toga saznao i nisam imao nekih velikih pitanja za roditelje ali mi je ih bilo drago vidjeti zadovoljne i sretne. Susret je protekao po meni dosta solidno i drago mi je što nije bilo nekih nekih propusta. Dobro sam se osjećao zbog braće koja su nestrpljivo iščekivala prvi susret i što su imali prilike vidjeti svoju obitelj. Jedva sam čekao da sve to završi i da se zajednica vrati u svakodnevnom životnom ritmu.

 

 
« Prethodna   Sljedeća »
Odaberite jezik