Naslovnica
Glavni Izbornik
Naslovnica
O nama
Povijest zajednice
Stručni tim
Anđeo čuvar
Kuća u Sloveniji
Ispovijesti članova
Ispovijesti roditelja
Kako prepoznati ovisnika
Put prema zajednici
Život nakon zajednice
Udruga roditelja
Kolumna
Kontakt
Fotogalerija
Prilozi
Poštovani čitatelji,
Svojim donacijama podržite uspješan rad terapijske zajednice
"Milosrdni Otac".
http://milosrdni-otac.com/images/folder/line-menu.jpg
Dobrotvorne priloge možete uplatiti na žiro-račun
Unicredit bank Mostar,
broj: 3381202201157865
Conto: 338 120 220 115 7865
s naznakom - Milosrdni Otac.
Adresa:
Udruga za pomoć u rehabilitaciji ovisnika
Milosrdni Otac 88266 Bijakovići - Međugorje
http://milosrdni-otac.com/images/folder/line-menu.jpg
DEVIZNI RAČUN
UniCredit bank Ulica
Kardinala Stepinca bb,
88260 Mostar Bosna i Hercegovina
S.W.I.F.T. CODE: UNCRBA22
NAZIV PODUZEĆA: MILOSRDNI OTAC, Bijakovići
ADRESA: Bijakovići bb,
88266 Međugorje, Bosna i Hercegovina
IBAN: BA393380604802817593
Conto: 25004017101
Unaprijed zahvaljujemo!
http://milosrdni-otac.com/images/folder/line-menu.jpg
Preporučeni

Pretraživači:
Google Chrome i 
Mozilla Firefox

FaceBook

Svjedočanstvo
 Zovem se Mario Boras i potječem iz kršćanske obitelji u kojoj nije bilo mjesta porocima. Od samih početaka školovanja u meni se javljala želja za dokazivanjem, prvenstveno pred mojim vršnjacima, jer sam u dubini sebe uvijek se osjećao manje vrijedan. Zbog toga  sam  imao potrebu da uvijek budem ono što ja ustvari nisam, da bi osjetio prihvaćenost od društva koje mi je u tom trenutku bilo put do zrelosti, jer su oni uvijek bili kako mi kažemo „face“. Sa svojim društvom sam se uvijek osjećao sigurno tako da sam i sve oblike ponašanja poprimio od njih, a ne od obitelji. Kod kuće nisam mogao biti ono što želim jer sam poštivao roditelje i uvijek sam se trudio da me ne „provale“. Moja dvoličnost je tu izazila na svjetlo i pri dolasku u društvo bih se totalno promjenio, tako da sam i užasno psovao a dok doma nikad nisam ni prostu riječ rekao i baš se tu javlja ta velika maska koju tek sad skidam. Dok su moji roditelji mislili da je sve u redu prošlo je i pola srednjoškolskog obrazovanja, a ja sam već bio duboko u životu droge, kocke i ostalih poroka, koji sam vrlo vješto prikrivao s uzornim ponašanjem u školi koju sam maturirao s odličnim. Međutim,  tek tu nastaju problemi. Život koji sam živio zahtjevao je jako puno napora tako da sam se počeo gubiti i otac polako saznaje tko sam ja. Dolazi do prvih ozbiljinih svađa jer mi je otac tražio da promijenim društvo, a ja sam za razliku od toga promijenio mjesto boravka  i odlazim kod brata u Zagreb gdje je za mene to bio početak kraja. Da ne idem puno u detalje, imao sam ispočetka ekstra dobar život bez obaveza i mogao sam raditi i biti ono što ja u stvari i jesam. Brat mi nalazi posao koji je stvarno bio vrhunski, al tek sam tada počeo propadati, ušao sam u svjet kocke i droge, a zato mi je trebalo dosta novca, pa sam kroz takav život izgubio sve moralne vrijednosti života i postao jedno tjelo bez duše. U crkvu više nisam išao, a Boga sam optuživao za sve svoje probleme tako da sam jako puno i psovao. Uza sav taj život, nisam se više ni mogao zaljubiti, ali u sebi nisam vidio problem. Otac mi je pokušavao pomoć ali mi nikako nije mogao s obzirom da se nismo puno ni viđali. Sav taj život je došao i na naplatu krediti, droga izlasci su me stisli u kut da sam morao ući u kriminalne poslove i kad je sve to puklo od Isusa sam tražio odgovor i na kraju sam ga dobio u zajednici Milosrdni Otac ali još dosta ima do tog dijela. Kad sam prvi put došao doma za ljeto 2010. otac mi je predložio pomoć u obliku zajednice što ja uopće nisam znao šta je to ali sam pristao da dođem i tu sam prvi put vidio sreću u očevim očima. Ali kad sam otišao na prvi radni dan u meni se počinje javljati osjećaj odbačenosti, a na kraju to sve prerasta u mržnju i već nakon prvog radnog dana mjenjam mišljenje a nakon drugog se više i ne vraćam. S obzirom da nisam mogao doma, odlazim ponovo u Zagreb i onda potpuno istrošen  bio sam potpuno isfrustriran; sjedam na fotelju o kroz glavu mi prolazi Isuse trebam li se vratiti u zajednicu?! U tom trenutku palim TV i gledam spot od pjesme koja mi je sve rekla. U trenutku sam bio malo i prestrašen ali nakon toga zovem oca i molim ga da mi pomogne da se vratim u zajednicu. I eto opet sam u međugorskom kršu s krunicom u ruci. Početak je bio dosta zbunjujući i težak, dosta grižnje savjesti, ali išao sam hrabro naprijed. Odlazim u Kiseljak i koliko god to smješno zvučilo, to je  mjesto moga obraćenja. Točnije mjesto Lug. Počeo sam slušati braću i neke mi se stvari nisu sviđale,a osobito ukazivanja su u meni uvijek javljale osudu  ali kasnije sam i to prihvatio. Najvažniji trenuci zajednice za mene su bili kad sam počeo čitati Sveto pismo i lagano iz dana u dan sve se više posvećivati molitvi. Što sam se više prepuštao to sam bio opušteniji i razmišljanje mi se lagano mijenja. Kroz molitvu sam počeo upoznavati sebe sve svoje vrline i mane. Mogu reći da sam tako počeo otkrivati mnoge talente koje nikad nisam koristio. Zajednica mi je stvarno puno pružila iako sam uvijek gledao da što lakše prođem križ zajednice nosim i dan danas. Zanimljivo je koju sam zrelost počeo osjećati sad i koliko se trudim što manje griješiti. Molitva mi je popunila tu veliku prazninu koju sam osjaćao cjelo svoje djetinjstvo i uvijek sam je popunjavao sa krivim stvarima. Tek sad vidim da je molitva bila namjenjena za to mjesto i to vjerovatno nikad ne bih shvatio vanka. Jedna propovijed mi je uvelike pomogla da ti shvatim a to je da ako čovjek jedan dan ne jede koliku prazninu i glad osjeća njegovo tijelo, a koliku tek prazninu osjeća ljudska duša bez molitve i kako se prazno osjeća  i mogu reći da sam onda progledao drugim očima. Počeo sam raditi i pokore koje mi daju dodatnu snagu da idem dalje. Tako dan za danom došlo je i dvije i pol godine a ja još ne želim odustati jer tek sad vidim da je Bog i molitva ono što sam cjeli mladost tražio ali na krivom mjestu.
 
« Prethodna   Sljedeća »
Odaberite jezik
Gospina poruka
http://milosrdni-otac.com/images/folder/poruka_pics.jpg
Gospina poruka od 25. svibnja 2012.
"Draga djeco! Danas vas pozivam da budete jaki i odlučni u vjeri I molitvi, sve dok vaše molitve ne budu tako jake da otvore srce mog ljubljenog sina Isusa. Molite dječice, molite bez prestanka dok se vaše srce ne otvori Božjoj ljubavi. Ja sam s vama i za sve vas zagovaram i molim za vaše obraćenje. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu..“
Fotogalerija
http://milosrdni-otac.com/images/folder/galerija_pics.jpg
Glazba
http://milosrdni-otac.com/images/folder/klavir_pics.jpg
Molitve
http://milosrdni-otac.com/images/folder/molitve_pics.jpg
Drugi o nama
http://milosrdni-otac.com/images/folder/drugi_pics.jpg
Linkovi

Međugorje http://milosrdni-otac.com/images/folder/line-menu.jpg

Majčino Selo http://milosrdni-otac.com/images/folder/line-menu.jpg

Općina Čitluk http://milosrdni-otac.com/images/folder/line-menu.jpg

Radiopostaja Mir Međugorje http://milosrdni-otac.com/images/folder/line-menu.jpg

Cenacolo http://milosrdni-otac.com/images/folder/line-menu.jpg

Brotnjo.info http://milosrdni-otac.com/images/folder/line-menu.jpg

Večernji List http://milosrdni-otac.com/images/folder/line-menu.jpg

Dani fra Didaka Buntića http://milosrdni-otac.com/images/folder/line-menu.jpg

Sveta Zemlja http://milosrdni-otac.com/images/folder/line-menu.jpg

IKA

Međugorje-info