Naslovnica arrow Ispovijesti roditelja arrow Svjedočanstvo Vinke Vučić
Svjedočanstvo Vinke Vučić
 Na sedmodnevnom iskustvu u zajednici „Milosrdni Otac“ boravila je majka Marjana Vučića, gospođa Vinka. Njezino svjedočanstvo prenosimo na našoj stranici.

 

Bože! Želim najprije Tebi zahvaliti za ovo iskustvo. Također, zahvaljujem voditeljima što su mi omogućili da mogu živjeti u zajednici nekoliko dana da vidim i osobno se uvjerim za život u zajednici, ali oni pravi i iskreni život u zajedništvu bez maski, kojih je pun vanjski svijet. Srdačno dočekana od svih momaka,  dan smo započeli  molitvom krunice,  šetajući kao što je ovdje zovu šetajuća krunica, što me puni nekim blaženim mirom. Dok šetamo,  sve je isplanirano, svatko ima svoja zaduženja. Doručak je prošao u opuštenoj atmosferi uz razgovor, pokoju šalu iz protekloga dana. Obilazim mjesta gdje momci rade i borave: Alatnica, vrt, drvarnica, svinjac, prostor za pranje robe, radionica, sanitarni dio, kuhinja, spavaona kapelica, sve je tako uredno i čisto da ne možeš povjerovati da sve to uređuju i održavaju čistim momci koji prije zajednice nisu ni sebe mogli staviti ured. Zanimljivo mi je bilo slušati njihove podjele i ukazivanja na propuste, a da su tako smireni i ponizni. U razgovoru s njima, a najviše starijim iskusnim momcima kažu, da su te milosti dobili zbog klanjanja, molitve, žrtvovanja, ispovijedi i razgovora s Bogom, jer su naučili Bogu predati i priznati sve svoje grijehe koje su počinili najprije sebi, pa onima oko sebe. Riječ HVALA mi se duboko urezala u srce. Ne znam da sam u cijelom života čula tu riječ koliko za ovih nekoliko dana. Dan provodimo radeći i pomažući nešto u TAU, nešto u kuhinji. Bila mi je čast kad su nam dozvolili da ih možemo počastiti i skuhati im ručak, a meni je bilo zadovoljstvo spremati za toliko mnogo ljudi. Nisam bilo ni malo umorna kad sam vidjela koliko se vesele i raduju i koliko su zahvalni za sitne stvari koje im se pruže u zajednici kao kolač, sok a da ne kažem za druženje, film. Radna atmosfera je dosta pozivitna, jer uz rad se šale pjevaju razgovaraju,  mole. Poneka riječ uznemiri kojeg momka, ali kaži da se na sve to ukaže ne bi ne bi ponavljalo uz iskreno kajanje i ispriku. Nijedna gruba riječ se nije čula. Ovdje bih posebno izdvojila što me je najviše ganulo iskutvo klanjanja uz svijeće i muziku i tišini na smjene, mir koji možeš osjetiti u zraku i molitva tiha, a i zahvala za dobivene milosti, što su pronašli, put do zajednice. Još nešto što me potaknulo na razmišljanje je kako oni to zovu podjela kompromisa, a to je za mene kao osobna ispovjed pred samim sobom i priznanje svojih slabosti, pa da onda mogu raditi da na sebi da bi sve to ispravili o doveli su u red. Isto iskustvo bih preporučila svima koji žele noći mir, naročito obiteljima koji imaju slične probleme. Upoznavanjem rada u zajednici uviđam koliko smo i mi kao roditelji griješili u osobnom odgoju naše djece. Koliko smo živjeli blizu, bili smo udaljeni jedni od drugih bez komunikacije i bez molitve,a naročito zahvalne molitve. Osobno molim i tražim oprost od Boga za sve propušteno.

 
Sljedeća »
Odaberite jezik