Naslovnica arrow Ispovijesti roditelja arrow ŠTO JE MOJA DUŽNOST KAO RODITELJA ČINITI DOK MI JE SIN U ZAJEDNICI
ŠTO JE MOJA DUŽNOST KAO RODITELJA ČINITI DOK MI JE SIN U ZAJEDNICI
Kada smo krenuli na ovaj put zajednice, stalno su nam voditelji i stariji roditelji govorili kako moramo “ pratiti “ zajednicu.Nije nam bilo sasvim jasno što  to znači. Mislili smo da to podrazumijeva dolaziti na roditeljske sastanke i ići na susrete i slušati savjete koje nam voditelji daju. U to vrijeme smo se trudili razgovarati sa što više starijih roditelja kako bi čuli njihova iskustva i savjete, jer tijekom 3 godine zajednice događaju  se razne situacije.Kako vrijeme  više odmiče – uviđamo što nam je raditi samo što sad ne znamo da li nam je ostalo još dovoljno vremena.

 

Osnovni zadatak nam je usredotočiti se na nas same, na naš unutrašnji svijet koji ili nije postojao ili se negdje zagubio. Nijedno naše unutrašnje stanje nećemo sagledati iz pravog ugla ako se prvo ne potrudimo upoznati s vjerom i Bogom.

Upoznavajući  se s Biblijom I  kroz molitvu nesvjesno mijenjamo neke naše prijašnje  stavove ili ponasanje. Postajemo svjesniji naših grešsaka, ali nam se pokazuje i  put za ispravljanje istih.

Drugi zadatak je da učimo slušati. Iako to nekad nije lako, trudimo se pobijediti sebe i dozvoliti da i netko drugi ima pravo I da još netko nešto zna – odnosno , voljni smo učiti.

Sad u stvari uviđamo da tijekom  3 g. ne treba puno da se bavimo svojim djetetom, već nama samima. Da pokušamo kod kuće uspostaviti drugačiju komunikaciju i da živimo životom koji je sličan onom životu kojim momci žive u zajednici. Samo ako to uspijemo i naša komunikacija s djetetom će biti lakša i bolja.Još nešto što mislimo da je naš zadatak bi bilo naučiti nesebično se dati za drugoga. U svakom momentu se truditi pomoći drugim roditeljima, makar samo slušajući ih. To je nešto što nas ispuni možda i više nego da  smo riješili  osobni  problem, jer uviđamo da i drugi imaju slične ili čak i veće probleme, pa tako skrećemo svoju sebičnost, trudimo se da je bude što manje.

Sljedeća  vrlo važna obaveza bi bila i materijalno pomoći zajednicu u skladu sa svojim mogućnostima. Iako se to od nas ne traži – mišljenja smo da ne možemo okretati glavu pred problemom svakodnevnog života zajednice. Ne možemo se uvijek oslanjati na Božju providnost, jer ako će ta providnost dospjeti do momaka u zajednici- onda zašto mislimo da neće dotaknuti  i nas.

I za kraj jedan važan zadatak koji , iako zadnji , ne smatramo ga manje važnim. To je potpora koju smo dužni pružiti našim voditeljima u svim situacijama. Ako smo pristali našu decu povjeriti njima, onda nema mjesta sumnjama, ogovaranju i ravnodušnosti na bilo koje zbivanje u zajednici. Ako smo vidjeli da 20 godina nismo nešto radili dobro u vezi našeg odgoja ili komunikacije s djecom- onda sad nema mjesta pametovanju. Bez obzira na naše trenutno mišljenje ili konačni ishod, dokle god smo članovi zajednice, naša obaveza je stati kao potpora svakoj njihovoj odluci i vjerovati.

Gordana Peinović 

 
« Prethodna   Sljedeća »
Odaberite jezik